Einsiedeln

Sv. Meinrad, benediktinski redovnik obrazovan na otoku Reichenau, povukao se 828. u samoću šume Einsiedeln tražeći mjesto za molitvu. Ondje je 861. ubijen od dvojice razbojnika — prema predaji, dvije su ga gavranovanice pratile do kraja i svojim graktanjem pomogle otkriti počinitelje, zbog čega gavran ostaje simbol opatije do danas.

Osamdeset godina nakon njegove smrti, 934., Eberhard, bivši strasburški prepošt, sagradio je na tom mjestu samostan i crkvu, postavši prvim opatom. Prema samostanskoj predaji, kad se crkva imala posvetiti 948., sam se Krist, u pratnji anđela, osobno pojavio i posvetio je u čast svoje Majke — događaj koji se svake godine slavi 14. rujna kao blagdan „Anđeoske posvete" i koji čini Einsiedeln jedinstvenim: za razliku od Lourdesa ili Fatime, njegovo štovanje ne izvire iz ukazanja nego iz ove osnivačke predaje.

Marijansko štovanje postupno se razvilo oko malog kipa Crne Madone smještenog u Kapeli milosti, unutar veće crkve, i tijekom visokog srednjeg vijeka preraslo je prvotno štovanje posvećene crkve. Opatija je, zanimljivo, ostala netaknuta protestantskom reformacijom u Švicarskoj, unatoč blizini Zwinglijeva Züricha.

Budući da hodočašće u Einsiedeln izvire iz duge redovničke tradicije, a ne iz pojedinačnog ukazanja, hodočasnici često opisuju iskustvo duhovne postojanosti i kontinuiteta — svjesnost da mole na mjestu gdje se moli neprekinuto više od tisuću godina. Mnogi navode susret s benediktinskom liturgijom i pjevanjem kao poseban doživljaj mira.

Danas kip privlači oko 800.000 hodočasnika i posjetitelja godišnje. Barokna pregradnja iz 1704.-1734. dala je crkvi današnji izgled, a papa Ivan Pavao II. posvetio je novi glavni oltar 1984.