Što je molitva?
Čovjekov susret i odnos s Bogom.
Molitva kao susret.
U molitvi čovjek stupa u odnos s Bogom. Ne zato što Bog treba informacije, nego zato što čovjek otvara svoje srce.
Bog se ne mijenja. Ali u molitvi se čovjek mijenja i otvara Bogu.
Katekizam Katoličke Crkve, br. 2559
Molitva je odnos.
Molitva nije tehnika niti religiozno postignuće.
U molitvi čovjek odgovara Bogu koji je njega prvi potražio.
„Mi ljubimo jer je on nas prije ljubio." 1 Iv 4,19
Oblici molitve
Crkva poznaje različite oblike molitve.
(KKK 2626–2643)
Blagoslov i klanjanje
Čovjek priznaje Boga kao izvor svega i stavlja se pred njega.
Molba (prošnja)
Nositi pred Boga ono što nam treba u slabosti i traženju.
Zagovor
Molitva za druge. Nositi pred Boga živote drugih ljudi.
Zahvala
Prepoznati darovani život i zahvaliti za ono što je primljeno.
Slavljenje
Hvaliti Boga radi njega samoga jer on jest.
Kako moliti
Molitva ima različite putove.
Molitva riječima
Bogu govorimo riječima, svojim ili molitvama koje nam je Crkva predala.
Riječima izražavamo ono što nosimo u srcu: zahvalnost, molbu, radost, kajanje ili predanje.
KKK 2700–2704
Molitva promišljanjem
Razmatramo Božju riječ, Kristov život i otajstva vjere.
Promišljamo što nam Bog govori i kako na to možemo odgovoriti svojim životom.
KKK 2705–2708
Molitva u tišini
U tišini ostajemo pred Bogom i usmjeravamo srce prema njemu.
Ne trebamo mnogo riječi, jednostavno smo s njim, u vjeri i ljubavi.
KKK 2709–2719
„Gospodine, nauči nas moliti!"
Lk 11,1
Kao i mnogo toga u životu, i moliti se učimo.
Molitva može početi sasvim kratko i jednostavno. S vremenom raste i produbljuje se. Crkva nas uči moliti kroz Sveto pismo, liturgiju, psalme i molitve koje nam je predala, a Duh Sveti nas vodi u sve dublji odnos s Bogom. Bogu pritom možemo govoriti i vlastitim riječima, iskreno, iz onoga što živimo i nosimo u srcu.
Moliti možemo uvijek i na svakome mjestu. Ipak, odnos s Bogom treba i vrijeme koje mu svjesno dajemo. Redovitost pomaže da molitva ne ostane samo nešto čemu se vraćamo kada nešto trebamo, nego postane dio našega života. Katekizam upravo zato govori o određenim vremenima i ritmu molitve.
Ne radi se o mnoštvu riječi. Moliti učimo s pouzdanjem, poniznošću, predanjem i ustrajnošću, vraćajući se Bogu iz dana u dan.
KKK 2650–2651 · 2697–2699
Kad je teško moliti
Molitva nije uvijek laka. Rastresenost, suhoća ili osjećaj da se ništa ne događa poznati su dio molitvenog života. Katekizam zato govori o borbi molitve.
Misli mi lutaju
Rastresenost se događa i u molitvi. Kad je primijetimo, ne trebamo odustati, jednostavno ponovno usmjerimo srce prema Bogu.
KKK 2729
Ne osjećam ništa
Ponekad molitva postane suha i bez utjehe. Tada ne tražimo osjećaj Božje blizine, nego ostajemo uz njega u vjeri.
KKK 2731
Bog kao da šuti
Ponekad molimo, a odgovor ne vidimo. Molitva nije način da Boga prisilimo na ono što želimo. Učimo mu vjerovati i ustrajati, predajući mu ono za što molimo.
KKK 2734–2741
U borbi molitve učimo se manje oslanjati na vlastite osjećaje, a više se otvarati djelovanju Duha Svetoga. On dolazi u pomoć našoj slabosti i vodi nas u molitvi, i onda kada ništa ne osjećamo.
usp. Rim 8,26 · KKK 2670–2672
Put vodi k Bogu
Sveci pokazuju da molitva oblikuje život.
Mnoge molitve koje Crkva moli nastale su kroz njihovo iskustvo Boga.
Čovjek se može izravno obratiti Bogu. Isus Krist jedini je Posrednik.
Ipak, sveci nisu suvišni. Oni ne zamjenjuju Boga. Oni vode k njemu.
Katekizam Katoličke Crkve, br. 956
Kako Crkva zajednički moli?
Uz osobnu molitvu, Crkva moli zajedničkim riječima koje su se prenosile kroz stoljeća.
„Blizu je Gospodin svima koji ga zazivaju."
Ps 145,18