Fátima

Od 13. svibnja do 13. listopada 1917. troje pastirčadi — desetogodišnja Lucija dos Santos i njezini mlađi rođaci Franjo (9) i Jacinta Marto (7) — doživjelo je šest ukazanja Gospe na polju Cova da Iria kraj sela Fátima, usred Prvog svjetskog rata. Gospa je od djece tražila svakodnevnu molitvu krunice za mir u svijetu i kraj rata, te pokoru za obraćenje grešnika.

Djeci je povjerena i takozvana „fatimska tajna" u tri dijela: vizija pakla, navještaj Drugog svjetskog rata i širenja komunizma iz Rusije ako se svijet ne obrati, te treći dio koji je Sveta Stolica objavila tek 2000. godine, a odnosi se na progon Crkve i „biskupa u bijelom" — tumačen kao aluzija na atentat na Ivana Pavla II. 1981.

Posljednje ukazanje, 13. listopada 1917., pratilo je takozvano „sunčevo čudo": prema svjedočanstvima oko 70.000 ljudi okupljenih na tom mjestu, uključujući i skeptične novinare, sunce se zavrtjelo, mijenjalo boje i činilo se da se približava zemlji, nakon nekoliko dana kiše koja je prethodno natopila okupljeno mnoštvo.

Hodočasnici u Fatimu često navode obnovljenu naviku svakodnevne molitve krunice, dublje razumijevanje vlastite patnje kroz duhovnost pokore koju su zagovarala djeca vidioci, te osjećaj mira usred osobnih ili obiteljskih nevolja. Mnogi dolaze moliti upravo za mir u svijetu, slijedeći izvorni Gospin poziv iz 1917.

Franjo i Jacinta umrli su mladi u epidemiji španjolske gripe (1919. i 1920.) i papa Franjo ih je proglasio svetima 13. svibnja 2017., točno stotu godišnjicu prvog ukazanja — postavši time najmlađi svjedoci Marijinih ukazanja koji nisu bili mučenici, a ipak su proglašeni svetima. Lucija je postala redovnica karmelićanka pod imenom sestra Marija Lucija od Isusa i Bezgrešnog Srca te je umrla 2005. u dobi od 97 godina.