La Salette

19. rujna 1846. dvoje pastirčadi, gotovo petnaestogodišnja Melanija Calvat i jedanaestogodišnji Maksimin Giraud, čuvajući stoku na planini iznad sela La Salette, naišli su na ženu koja je sjedila na kamenu i plakala, lica skrivenog u dlanovima. Kad su joj prišli, ustala je i progovorila na francuskom i lokalnom narječju, žaleći se na nepoštivanje nedjelje i huljenje Isusova imena te najavljujući propast usjeva ako se ljudi ne obrate — no obećala je da će, ako se obrate, „i kamenje i stijene postati hrpe žita".

Svakom je djetetu povjerila i osobnu tajnu, koju nikada nisu otkrili jedno drugome; tajne su 1851. poslane papi Piju IX. Mjesni biskup Grenoblea službeno je odobrio ukazanje točno pet godina nakon događaja, 19. rujna 1851., proglasivši da „nosi u sebi sve značajke istinitosti". Na mjestu ukazanja podignuta je bazilika, dovršena 1879.

Poruka La Salette ostala je zapamćena po snažnom, gotovo strogom pozivu na obraćenje, pokoru i vjernost nedjeljnom bogoslužju, za razliku od blažeg tona drugih marijanskih ukazanja.

Hodočasnici u La Salette često opisuju iskustvo snažnog poziva na obraćenje i pomirenje — mjesto zadržava ozbiljniji, gotovo asketski ton u odnosu na druga marijanska svetišta, pa mnogi svjedoče da su ondje donijeli konkretne odluke o povratku sakramentima ili nedjeljnom bogoslužju.

Redovnička zajednica Misionara Notre-Dame de La Salette osnovana je za brigu o svetištu i danas djeluje u više od 60 zemalja, uključujući i nacionalno svetište u Attleborou (SAD).