Loreto

Prema pobožnoj predaji, kuća u kojoj je Marija rođena, odgojena i primila navještenje u Nazaretu, prenesena je anđelima u tri koraka: 1291. u Tersat (danas Trsat kraj Rijeke, Hrvatska) nakon pada posljednjih križarskih uporišta u Svetoj zemlji, zatim 1294. preko Jadrana u šumu kraj Ancone (odatle ime „Loreto", od lauretum — lovorik), te napokon na svoje sadašnje mjesto.

Moderna povijesna istraživanja, uključujući arheološka iskapanja iz 1962.-1965., ponudila su alternativno objašnjenje: kamenje kuće moglo je doista stići iz Nazareta, ali brodom, kao dio miraza bizantske obitelji Angelos (čije ime na grčkom i latinskom znači „anđeli") prigodom vjenčanja s napuljskom kraljevskom kućom krajem 13. stoljeća — što bi moglo objasniti kako je legenda o „anđeoskom prijenosu" nastala. Pronađeni novčići i urezani rimski brojevi na kamenju upućuju na pažljivo rastavljanje i ponovno sastavljanje građevine.

Loreto je već od 14. stoljeća važno hodočasničko odredište, a bazilika izgrađena oko Svete kuće od 1468. sadrži djela renesansnih majstora poput Bramantea i Sangalla.

Budući da štovanje u Loretu nije vezano uz ukazanje nego uz samu Svetu kuću kao mjesto Navještenja, hodočasnici ondje često svjedoče o obnovljenom razmišljanju o Marijinu „da" Bogu u vlastitom životu — osobito majke, obitelji koje čekaju dijete i osobe pred važnim životnim odlukama, koje dolaze zazivati Gospu Loretsku kao zaštitnicu novih početaka.

Godine 1920. papa Benedikt XV. proglasio je Gospu Loretsku zaštitnicom zrakoplovaca — Charles Lindbergh nosio je njezin kipić tijekom prvog samostalnog preleta Atlantika 1927., a medaljica Gospe Loretske našla se i na misiji Apollo 8 1968. Papa Franjo je 2019. dodao tri nova zaziva loretanskim litanijama u čast ovog svetišta.