Mariazell

Prema predaji, benediktinski redovnik Magnus stigao je 1157. na ovo mjesto noseći sa sobom malen kip Marije izrezbaren u lipovu drvu, s namjerom da ondje osnuje molitvenu ćeliju za okolno stanovništvo. Kad mu se na putu isprječila golema stijena, kip je čudesno otvorio prolaz kroz nju — otud i ime mjesta, Mariazell („Marijina ćelija").

Kip, poznat kao Magna Mater Austriae („Velika Majka Austrije"), postao je od kasnog srednjeg vijeka duhovno središte ne samo Austrije nego cijele srednje i istočne Europe — hodočasnici su stoljećima dolazili iz Mađarske, Češke, Slovačke, Slovenije i Hrvatske, čineći Mariazell jednim od rijetkih svetišta koje je premošćivalo jezične i nacionalne granice regije.

Svetište je tijekom povijesti nekoliko puta stradalo u požarima i pod prijetnjom osmanskih napada (1420., 1532. i tijekom opsade Beča 1683., kada je blago sklonjeno u sigurnost), a kugu 1679. i napoleonske ratove s početka 19. stoljeća zajednica je preživjela uz velike žrtve.

Kao duhovno središte cijele srednje Europe, Mariazell i danas okuplja hodočasnike iz Mađarske, Slovačke, Češke, Slovenije i Hrvatske, koji svjedoče o osjećaju zajedništva nadnacionalne katoličke baštine. Nakon pada željezne zavjese posebno se pamte masovna zahvalna hodočašća iz bivših komunističkih zemalja, doživljena kao znak obnovljene vjerske slobode.

Papa Ivan Pavao II. posjetio je Mariazell 1983., a papa Benedikt XVI. vratio se 2007. na proslavu 850. godišnjice osnutka.