Tinejdžer i svetac interneta · 1991. – 2006.
Blagdan: 2. listopada
Obožavatelj Euharistije.
Igrao Pokémone.
Išao na misu svaki dan.
Umro je s 15 bez žaljenja.

Carlo nije bio svetac iz drugog doba. Bio je tinejdžer u Milanu — igrao video igre, programirao web stranice, čuvao životinje. I svaki dan išao na misu. Ne zato što je morao, nego zato što je znao što je tamo.
Kad su mu rekli da ima leukemiju, ponudio je svoju patnju za papu i za Crkvu. Umro je s 15 godina. Rekao je: 'Nemam žaljenja.' Kanoniziran je 2025., prvi svetac 21. stoljeća koji je živio s internetom i umro s mobitelom na noćnom ormariću.
Njemu se obraćaju oni koji traže vjeru koja nije samo naučena nego živa, vjeru koja se može živjeti usred modernog svijeta.
Donesi ono što nosiš svaki svetac bio je čovjek.
Carlo Maria Acutis rođen je 3. svibnja 1991. u Londonu, gdje su mu roditelji tada živjeli i radili. Ubrzo su se preselili u Milan, gdje je Carlo odrastao. Bio je jedino dijete, okružen ljubavlju ali i slobodom. Igrao je video igre, volio je Pokémone, čuvao zlatne ribice, mačke i psa, igrao nogomet i skijao. Programiranje je naučio sam, u slobodno vrijeme. Bio je dijete svog vremena, potpuno normalan tinejdžer modernog velegrada.
Vjera je u njemu rasla tiho i iznutra. Majka Antonia tada nije bila bliska Crkvi, otac Andrea također. A Carlo se već kao mali zaustavljao pred crkvama i ulazio unutra. S 7 godina tražio je prvu pričest i od tada je svaki dan odlazio na misu. Ne zato što je morao. Jer je htio. Katehistica Beata Gatto primijetila je nešto neobično u dječaku: pitao je o Euharistiji više nego bilo koji drugi učenik, i pitanja su bila ozbiljna. Carlo je rekao: 'Euharistija je moj autoput prema nebu.' I mislio je to doslovno.
Sa 11 godina pokrenuo je projekt koji ga je zaokupljao do bolesti: web stranicu o euharistijskim čudima (miracolieucaristici.org). Sam je istražio, fotografirao i obradio podatke o 136 euharistijskih čuda iz cijeloga svijeta slučajeve u kojima je Hostija promijenila oblik, počela krvariti ili bila sačuvana na neobjašnjiv način. Dokumentirao je svako čudo s lokacijom, datumom i znanstvenim analizama. Stranicu je napravio sam, bez pomoći, u slobodno vrijeme između škole i video igara. Danas je prevedena na više od 10 jezika i privlači milijune posjetitelja.
Pored vjere, Carlo je živio potpuno normalnim životom. Imao je prijatelje, igrao je s njima, bio je veseo i društven. Nije bio 'čudni pobožni dječak' kojeg su drugi izbjegavali. Svjedočanstva školskih prijatelja i učitelja opisuju ga kao vedrog, duhovitog, uvijek prisutnog. Jedino što je bilo drugačije: nije trpio nepravdu. Brinuo se za učenike koji su bili izolirani ili ismijani. Dijelio je ručak s beskućnicima u parku. Nije puno govorio o vjeri, živio je je.
U listopadu 2006. dijagnosticirana mu je akutna mijeloična leukemija. Imao je 15 godina. Kad su mu rekli dijagnozu, nije se žalio. Ponudio je svoju patnju za papu Benedikta XVI. i za Crkvu. Rekao je: 'Nemam žaljenja. Jedino što boli jest ostaviti mamu i tatu.' Umro je 12. listopada 2006. samo tjedan dana nakon dijagnoze. Usnuo je mirno, s krunicom u rukama.
Kada je 2013. godine otvoren grob, tijelo je pronađeno neraspadnuto. Carlo je danas izložen u Svetištu Odricanja u Asizu, u staklenoj urni u trapericama i tenisicama kakve je nosio za života. Beatificiran je 2020., a kanoniziran 27. travnja 2025. u Rimu, u okviru Jubilarne godine. Papa Franjo ga je nazvao 'Božjim influencerom'. Njegova majka Antonia, koja se obratila kroz njega, putuje po cijelom svijetu i svjedoči o sinu.

Monza / Assisi, 2013.
Sedam godina nakon Carlove smrti, 2013. godine, njegovo tijelo je ekshumirano i pronađeno neraspadnuto. Danas je izloženo u Svetištu Odricanja u Asizu, u staklenoj urni, u odjeći kakvu je nosio za života trapericama i tenisicama. To je snažno dojmilo vjernike i svećenike koji su bili prisutni, a hodočašća pred staklenom urnom postala su jedno od najposjećenijih mjesta u Italiji.

Cijeli svijet, 11.–21. st.
Kao 11-godišnjak Carlo je sam istražio i dokumentirao 136 euharistijskih čuda iz cijelog svijeta slučajeve u kojima je Hostija fizički promijenila oblik, počela krvariti ili je bila vidljivo sačuvana u iznimnim okolnostima. Jedno od najpoznatijih je čudo iz Lanciana (8. st.) prikazano na slici gdje su se kruh i vino pretvorili u meso i krv koja je i dandanas sačuvana. Stranica miracolieucaristici.org prevedena je na više od deset jezika.

Campo Grande, Brazil, 2013.
Mattheusu Vianni iz Campo Grandea dijagnosticirana je prstenasta gušterača prirođena malformacija u kojoj gušterača obavija tanko crijevo i blokira probavu. S četiri godine vagao je svega devet kilograma i nije mogao zadržati gotovo nikakvu hranu. Liječnici su rekli da neće doživjeti petu godinu bez transplantacije, a bio je preslabe za operaciju. Dana 12. listopada 2013. na godišnjicu Carlove smrti Mattheusu je na misi prinesena relikvija blaženoga Carla. Dječak ju je dotaknuo i rekao: 'Htio bih prestati toliko povraćati.' Iste večeri zatražio je prženi krumpir, rižu, grah i odrezak i sve pojeo. Više nije povraćao. Sljedeći medicinski pregled pokazao je da je anatomija gušterače normalna. Na slici: relikvijarna posuda s Carlovim srcem, pohranjena u katedrali San Rufino u Asizu.
U crkvenoj predaji
Kao zaštitnik povezuje se i s
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.

On je svjedok.
Upućuje na jedno: Euharistiju.
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„Svi se rađaju kao izvornici. Mnogi umiru kao fotokopije."
Iz Carlovih zapisa