Sveti Franjo Saleški

Francesco di Sales rodio se 21. kolovoza 1567. u dvorcu Sales u Savojiji, u uglednoj plemićkoj obitelji. Otac ga je namijenio za pravnu karijeru i državnu službu i Franjo je taj put slijedio, studirao u Parizu i Padovi, doktorirao pravo. Izvana je bio sve što se moglo poželjeti. Iznutra drugačija priča.

U Parizu su ga suučenici jednom ismijavali zbog pobožnosti. Franjo, školovan u mačevanju, izvukao je mač i razoružao ih sve. Otišao je bez riječi. Ali znao je kakva narav živi u njemu. Ubrzo ga je uhvatila kriza koja je mogla uništiti sve: uvjerio se da je predodređen za pakao, da ga Bog ne ljubi i da ništa ne može promijeniti tu odluku. Depresija je trajala tjednima. Izlaz je pronašao u kapeli Notre-Dame de Bonne Délivrance — kleknuo je, molio i odlučio: ako ne mogu ljubiti Boga vječno, ljubit ću Ga barem sada. Ta odluka bila je prijelom.

Otac ga je čekao kod kuće s uredničkim mjestom i dogovorenim brakom. Franjo je odbio oboje i zaredio se za svećenika 1593. Dobio je misiju za koju nitko drugi nije htio: obratiti protestantski Chablais, regiju uz Ženevsko jezero gdje je kalvinizam bio uspostavljen silom. Otišao je pješice, sa štapom i torbom, gotovo sam.

U Chablesu je proveo četiri godine. Propovijedi nitko nije dolazio slušati pa je počeo tiskati letke i ostavljati ih pod vratima. Spavao je na snijegu, jednom je napola zamrznut ostao na drvetu dok su ga vukovi čekali ispod. Preživio je dva pokušaja atentata. Do kraja misije, cijela regija bila je u velikoj mjeri vraćena katolicizmu bez sile, jedino riječju.

Godine 1602. postavljen je za koadjutora biskupa Ženeve ali Ženeva je bila protestantski grad i biskupa nije primala. Franjo je upravljao biskupijom iz Annecyja, u egzilu koji nikad nije završio. Umjesto gorčine, tu je razvio ono po čemu je ostao poznat: duhovnu pratnju običnih ljudi. Pisma, razgovori, ispovijedi svaki dan tisućama.

Iz tih pisama i razgovora nastalo je djelo koje je promijenilo duhovnost: Uvod u pobožni život (Introduction à la vie dévote, 1609.). Nije pisano za redovnike ni svećenike nego za Madame de Charmoisy, plemkinju koja je živjela u svijetu. Franjo je u njoj vidio sve koji žive u braku, poslu, gradskoj gužvi i rekao im: svetost je i za vas. Knjiga je postala jedan od najprevođenijih duhovnih tekstova u povijesti Crkve.

S Jeanne de Chantal utemeljio je 1610. Red Pohođenja Blažene Djevice Marije — Visitandine. Jeanne je bila udovica s četvero djece koju je Franjo sreo 1604. i godinama duhovno pratio kroz pisma i razgovore. Kad je osnovala zajednicu, Franjo je napravio nešto neobično: Red nije zahtijevao stroge postove ni tjelesne pokore. Bio je namijenjen ženama koje su bile bolesne, tjelesno slabe ili previše vezane uz obitelj da uđu u stroge redove. Onima koje su drugi isključili.

Umro je 28. prosinca 1622. u Lyonu, na povratku s putovanja. Imao je 55 godina. Kanoniziran je 1665., proglašen Naučiteljem Crkve 1877. Blagdan: 24. siječnja.