liječnica, supruga, majka, mučenica ljubavi · 1922. – 1962.
Blagdan: 28. travnja
Njezin život za dijete.
Ljubav koja ne kalkulira.
Za trudnice i majke.

Gianna Beretta Molla nije bila redovnica ni misionarka. Bila je liječnica, supruga i majka. Njezina svetost nije izrasla iz povučenosti, izrasla je iz ordinacije, kuhinje i bolničke sobe.
Pred nemogućim izborom nije kalkulirala. Rekla je: dijete mora živjeti. I ostala je vjerna do kraja. To svjedočanstvo se ne može izbrisati.
Zazivaju je trudne žene i majke u strahu, supružnici koji traže zagovor za brak i liječnici koji nose teret teških odluka.
Odaberi nakanu koja odgovara tvojem srcu.
Gianna Beretta rodila se 4. listopada 1922. u Magenti, kao deseto od trinaestero djece u dubokoj katoličkoj obitelji. Otac i majka odgajali su djecu s jasnim uvjerenjem: vjera nije nedjeljna praksa ona je način gledanja na svaki dan. Iz te obitelji izašlo je nekoliko redovnika i redovnica. Gianna je izabrala drugačiji put.
Studirala je medicinu u Milanu i Paviji. 1949. diplomirala, 1952. specijalizirala pedijatriju. Otvorila je ordinaciju u Meseru malom gradu kod Milana i postala liječnica siromašnih, djece i obitelji. Paralelno je bila aktivna u Katoličkoj akciji, vodila je mlade žene, skijala, planinarila, išla na opere. Nije osjećala da svetost znači odricanje od ljepote.
U prosincu 1954. upoznala je Pietra Mollu, inženjera. Vjenčali su se 24. rujna 1955. u bazilici sv. Martina u Magenti. Imali su troje djece: Pierluigija, Mariju Zitu i Lauru. Gianna je pisala mužu pisma pune nježnosti i zahvalnosti. Rekla mu je jednom: Isus nam je dao jedno drugoga kao dar i ja to osjećam svaki dan.
U rujnu 1961., u drugom mjesecu četvrte trudnoće, liječnici su otkrili fibrom maternice. Pred Giannom su stala tri puta: pobačaj, histerektomija (koja bi uklonila tumor i matericu, ali i dijete), ili samo uklanjanje tumora najriskantnija opcija za majku. Bez oklijevanja izabrala je treće. Rekla je kirurgu: Spasit ćete dijete.
21. travnja 1962. carskim rezom rodila se Gianna Emanuela živa i zdrava. Majka je ušla u tjedan teške sepse. Znala je što dolazi. Njezine posljednje zabilježene riječi bile su: Isuse, volim Te. Umrla je 28. travnja 1962., u četrdeset prvoj godini. Pietro Molla i sva četiri djeteta bili su prisutni na njezinoj beatifikaciji 1994. i kanonizaciji 16. svibnja 2004. od Ivana Pavla II. jedini put u povijesti Crkve da je suprug bio živ na kanonizaciji supruge.
Dva čuda potvrđena od Vatikana u procesima beatifikacije i kanonizacije.

Grajau, Brazil, 1977.
Lucia Sylvia Cirilo, dvadesetsedam godišnja protestantkinja iz Grajaua u Brazilu, rodila je mrtvorođeno dijete carskim rezom 22. listopada 1977. Tjedan dana kasnije razvila je životno ugrožavajuću rektovaginalnu fistulu stanje koje lokalna bolnica nije bila opremljena liječiti. Prijenos u bolnicu udaljenu 600 km bio je medicinski riskantan. Sestra Bernardina, kapucinska redovnica, molila se zagovoru sluge Božje Gianne Beretta Molle. Bol je odmah i potpuno nestala. Liječnički pregled pokazao je da je fistula spontano zacijelila. Kongregacija za uzroke svetih proglasila je 22. svibnja 1992. ozdravljenje čudom trećeg stupnja: trenutačnim, potpunim i medicinski neobjašnjivim. Na temelju toga čuda Gianna je beatificirana 1994.

Brazil, 2000.
Elizabeth Comparini Arcolino, trideset i pet godišnja Brazilijanka, bila je u šesnaestom tjednu četvrte trudnoće 11. veljače 2000. kada su joj pukle plodne ovojnice maternica je ostala bez svih plodnih voda. Prema medicinskim studijama, trudnoće s puknućem u tom stadiju završe pobačajem gotovo bez iznimke. Liječnici su preporučili pobačaj. Uz potporu biskupa Diogenesa Silve Matthesa koji joj je donio životopis Blažene Gianne Elizabeth je nastavila trudnoću i molila se njezinom zagovoru. Dijete Gianna Maria rodilo se 31. svibnja 2000. u trideset i drugom tjednu, zdravo. I majka i dijete preživjele su u punom zdravlju. Vatikanska medicinska komisija potvrdila je 10. travnja 2003. da je ishod medicinski neobjašnjiv. Gianna je kanonizirana 16. svibnja 2004.

Mesero, Italija, od 1962.
Gianna Emanuela Molla rodila se 21. travnja 1962., carskim rezom, živa i zdrava. Majka je umrla tjedan dana kasnije. Kći za koju je Gianna dala život postala je liječnica gerijatrinja u Milanu. Godine 2003. napustila je medicinu kako bi brinula o ocu Pietru sve do njegove smrti na Veliku subotu 2010., u devedeset i osmoj godini. Od tada putuje svijetom i svjedoči. Kaže: Ja sam izravno svjedočanstvo dobra koje je njezina odluka donijela. Na hodočašćima diljem Europe i Amerike susreće djecu nazvanu Gianna čiji roditelji pripisuju njezino začeće majčinom zagovoru. Njezina majka nije bila legenda. Bila je žena od krvi i mesa koja je nosila strah, birala svjesno i ostala vjerna do kraja.
U crkvenoj predaji
Kao zaštitnica povezuje se i s
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.

Ona je suputnica.
Njezin izbor 'dijete mora živjeti' upućuje na Krista koji i nas ljubi bez kalkuliranja.
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje.“
Svjedočanstvo koje ne treba tumačenje.