Sveta Hildegarda iz Bingena
Opatica, mističarka i doktorica Crkve · 1098. – 1179.
Blagdan: 17. rujna
Za stvaralaštvo i ljepotu.
Za one koji se boje početi.
Zelenilo Božjeg Duha.
Usudila se pisati. I Crkva ju je poslušala.
Hildegarda nije bila teologinja ni profesorica. Bila je benediktinska opatica u 12. stoljeću žena bez titule, bez akademskog položaja. I u 42. godini primila je nalog: zapiši što vidiš. Bojala se. Oklijevala je godinama. A onda je počela pisati i nije prestala do smrti.
Pisala je vizionarska teološka djela, medicinska istraživanja biljaka i tijela, i glazbu — više od sedamdeset kompozicija, najveću zbirku monofone glazbe svog vremena s poznatim autorom. Sve je to nastalo iz jednog izvora: onoga što je ona zvala viriditas — zelenilo Božjeg Duha koje prožima sav život.
Njoj se obraćaju oni koji traže Boga u stvaralaštvu, u glazbi, u liječenju, u intelektualnom radu. I oni koji se boje početi jer Hildegarda je i sama dugo čekala, a onda je ipak krenula.
Kada joj se obraćaju
Svaki svetac razumio je ljudsku nevolju iznutra.
Život svetice
Hildegarda je rođena 1098. godine u Bermersheim vor der Höhe u Rheinessenu, kao deseto dijete plemenite obitelji. Sa osam godina roditelji su je povjerili pobožnoj ženi Juti od Sponheima, koja je živjela kao anahoretka uz benediktinski samostan Disibodenberg. Tamo je Hildegarda rasla, učila i primila monaški zavjet oko 1112. godine. Sve je to bila skrovita priprema za ono što je dolazilo.
Hildegarda je od djetinjstva imala vizije, iskustvo koje je opisivala kao gledanje „živog svjetla“ (lux vivens), drugačijeg od bilo čega što se vidi očima. Godinama nije govorila o tome. Kada je Juta umrla 1136., Hildegarda je izabrana za pretpostavljenu zajednice. A u 42. godini, primila je ono što je doživjela kao izravni Božji nalog: „Zapiši što vidiš i čuješ.“
Uz pomoć redovnika Volmara kao tajnika i redovnice Ricardis von Stade, Hildegarda je počela pisati. Rezultat je bila knjiga Scivias (Scito vias Domini Poznaj putove Gospodnje), nastajala deset godina, s 26 vizija i bogatim iluminacijama koje su redovnice same ilustrirale. Rukopis je poslan papi Eugenu III., koji ga je dao čitati na sinodi u Trieru 1147. uz prisustvo Bernarda iz Clairvauxa i potpisao odobrenje. Hildegarda je postala prva žena čije je vizijsko djelo nosilo papinski žig autentičnosti.
Oko 1150. Hildegarda je osnovala novu opatiju na brdu Rupertsberg kraj Bingena čin koji nije bio bez otpora. Redovnici Disibodenberga nisu htjeli pustiti toliko slavnu i financijski vrijednu opaticu. Hildegarda je bila odlučna. Zajednicu je premjestila i tamo živjela do kraja života. 1165. osnovala je i drugu opatiju, Eibingen, na drugoj obali Rajne.
Pored vizionarskih djela, Hildegarda je pisala i prirodoznanstvena i medicinska: Physica (o biljkama, elementima, životinjama i njihovim ljekovitim svojstvima) i Causae et Curae (o bolestima i liječenjima). Njezin pristup bio je cjelovit: tijelo i duša nisu razdvojeni, a ozdravljenje uvijek ima i duhovnu dimenziju. Bila je jedna od rijetkih žena u Europi 12. st. koje su pisale medicinska djela.
Hildegardina glazba Symphonia armonie celestium revelationum čini najveću zbirku monofone glazbe sačuvanu iz Srednjeg vijeka s poznatim autorom. Sedamdeset i šest himni, antifona, responzorija, sekvenci i Ordo Virtutum, moralna drama, jedno od prvih poznatih glazbenih kazališnih djela u Europi. Hildegarda je govorila da glazba oponaša anđelsko pjevanje i da je čovjek, kroz nju, najbliži stanju prije Pada.
Hildegarda je vjerovala da je čovjek prije grijeha pjevao, da je hvala Bogu bila prirodno stanje, kao disanje. Grijehom je taj glas izgubljen. Ali glazba ima nešto od tog izvornog stanja: kad pjevaš ili slušaš, na trenutak si opet tamo, cijel, otvoren, u skladu s Bogom. Anđeli to žive stalno. Čovjek to samo nakratko dodirne kroz glazbu.
U 60-im i 70-im godinama Hildegarda je poduzela četiri propovjedna putovanja kroz rijenska područja, Flandriju i Švicarsku propovijedajući klericima, biskupima i narodu. Žena koja propovijeda javno i crkvenim dostojanstvenicima bila je bez presedana. Na kraju života suočila se s crkvenim interdiktom zbog pitanja jednog pokopa i stajala čvrsto. Umrla je 17. rujna 1179. u Rupertsbergu, okružena redovnicama. Kanonizirana je 2012., kada ju je papa Benedikt XVI. istovremeno proglasio i doktoricom Crkve jednom od tek četiri žene s tim naslovom u cijeloj Crkvenoj povijesti.
Svjedočanstva iz njezina djelovanja
Disibodenberg, 1141.
Bolest i ozdravljenje pri pisanju Sciviasa
U Protestificatio, uvodu Sciviasa, Hildegarda sama opisuje: godinama je oklijevala zapisati vizije iz poniznosti i sumnje. Za to je vrijeme pala u tešku slabost i bolest koja je nije puštala. Kad je konačno uzela pero i počela pisati, ozdravila je. Njezin suradnik Volmar, koji je bio svjedok cijelog procesa, to potvrđuje. Papa Eugen III. i Bernardo iz Clairvauxa, koji su 1147. pregledali rukopis na sinodi u Trieru, nije bio u pitanju samo crkveni sud nego i potvrda nadnaravnog podrijetla koji su prepoznali u samom tekstu.
Rupertsberg, oko 1169.
Oslobođenje Sigewize od opsjednutosti
Žena po imenu Sigewize, dugo opsjednuta duhom koji je govorio kroz nju, dovedena je u Rupertsberg. Hildegarda je u molitvi i postu ostala uz nju, i Sigewize je bila oslobođena. Slučaj je dokumentiran u Hildegrdinoj Viti, sastavljanoj s njezinim suradnikom Gottfriedom, i potvrdilo ga je više svjedoka iz zajednice. Sigewize je zatim živjela mirno i umrla kao redovnica.
Rupertsberg / Eibingen, 12. st.
Liječenje i medicina viriditas u djelu
Hildegarda je pisala o stotinama biljaka, minerala i životinja i njihovim ljekovitim svojstvima u djelima Physica i Causae et Curae. Njezina medicina nije bila samo teorijska opatija Rupertsberg bila je poznata po ljekovitosti, a hodočasnici su dolazili iz cijele Njemačke i Flandrije. Mnogi su svjedočili o ozdravljenjima pripisanim njezinoj molitvi i savjetu. Neka od tih svjedočanstava ušla su u postupak kanonizacije.
Patronati i zagovor
U crkvenoj predaji
- filolozi i lingvisti
- glazbenici i skladatelji
- liječnici i ljekarnici
- benediktinci
- oboljeli od artritisa i reumatizma
Kao zaštitnica povezuje se i s
- Opatija Eibingen, Rüdesheim am Rhein čuva njezine relikvije od 1165. do danas
- Rupertsberg kraj Bingena mjesto njezine opatije i smrti 1179.
- Bazilika u Bingenu hodočasničko mjesto uz ruku svete Hildegarde
Moliti sa svetom Hildegarda iz Bingena
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.
Opatija Eibingen živi spomen
- Opatija Eibingen, Rüdesheim am Rhein — Hildegarda ju je osnovala 1165.; živa benediktinska zajednica i danas; Hildegardine relikvije pohranjene su u raskošnom relikvijarnom oltaru.
- Rüdesheim am Rhein — hodočasničko odredište i centar hildegardske duhovnosti i medicine; svake godine na 17. rujna svečana liturgija s glazbom iz Symphonie.
Pisala, jer je Bog to tražio.
I njezin dar i danas govori i upućuje na Isusa Krista.
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
Sveta Hildegardo iz Bingena, moli za nas.
„Čovjek je lira Božja."
Iz spisa Hildegarde iz Bingena