Evanđelist i liječnik · 1. st.
Blagdan: 18. listopada
Liječnik onih koje nitko ne vidi.
Svjedok Božje milosti.
Zagovornik bolesnih i tražitelja.

Luka nije bio Židov, nije bio apostol, nije bio svjedok Isusovog javnog djelovanja. Bio je liječnik stranac koji je naučio slušati i pažljivo bilježiti.
Upravo on zapisao je Magnificat, priču o Samaritancu, Izgubljenome sinu i put u Emaus. Upravo on ostao je uz Pavla do kraja u brodolomu, u tamnici, u tami. Prema predaji, naslikao je i lice Majke Božje.
Njemu se obraćaš kad nosiš bolest i ne znaš kamo s njom. Kad imaš zahvalnost ali ne znaš kako je izreći. Kad tražiš Boga ali ne znaš odakle početi.
Svaki svetac razumio je ljudsku nevolju iznutra.
Luka je bio liječnik iz Antiohije u Siriji, Grk po podrijetlu, obrazovan, s oštrim okom promatrača. Apostol Pavao ga u jednom pismu naziva jednostavno: 'ljubljeni liječnik' (Kol 4,14). Nije hodio s Isusom. Nije bio apostol. Ali je naučio slušati i ono što je čuo pažljivo zapisao. Kaže to i sam: „Sve sam točno ispitao od početka“ (Lk 1,3). Iz toga su nastale dvije knjige: Evanđelje po Luki i Djela apostolska, zajedno gotovo trećina cijelog Novog zavjeta.
Oko 50. godine Luka se priključio Pavlu u gradu Troadi. Od tada ga više nije napustio. Putovali su zajedno kroz Makedoniju, Korint, Jeruzalem i na kraju doživjeli brodolom na putu prema Rimu. Kad je Pavao završio u tamnici i pisao posljednja pisma, napisao je: „Samo je Luka sa mnom“ (2 Tim 4,11). Jedna rečenica, ali govori sve.
A što je zapisao? Lukovo Evanđelje jedino donosi Magnificat Marijin hvalospjev koji Crkva moli svaki dan već petnaest stoljeća. Jedino on priča o Izgubljenome sinu, Dobrome Samaritancu i putu u Emaus. U njegovu Evanđelju Bog uvijek dolazi k onomu koga drugi ne vide: bolesnome, strancu, ženi, siromahu. To nije slučajno. To je Lukin pogled na svijet.
Nije ostavio samo riječi. Prema predaji koja seže do 6. stoljeća, Luka je naslikao i prvu ikonu Majke Božje. Mnoge čudotvorne ikone Bogorodice na Istoku i Zapadu tvrde da potječu od toga izvornika. Nije moguće dokazati, ali nije ni slučajno da tradicija upravo njemu pripisuje to djelo. Tko je pažljivo bilježio riječima, bilježio je i slikom.
Umro je kao starac, negdje u Grčkoj, prema predaji u dobi od 84 godine. Njegove relikvije prenesene su 357. godine u Konstantinopol. Danas su u Padovi, u Bazilici svete Justine. Lubanja pohranjena u Pragu donesena je iz Konstantinopola i 2001. godine DNA analizom potvrđeno je da pripada istom tijelu. Čovjek koji je slušao, zapisivao i ostajao i danas je tu.

Antiohija / Jeruzalem, 1. st.
Prema predaji potvrđenoj od 6. stoljeća, Luka je naslikao prvu ikonu Djevice Marije Hodegetriju. Ta je ikona bila pohranjena u Konstantinopolu i štovana kao zaštita grada. Mnoge ikone Bogorodice u pravoslavnoj i katoličkoj tradiciji tvrde da vode podrijetlo od Lukina izvornika. Tradicija ga čini patronom slikara i svih koji ljepotom služe Bogu.

Malta, oko 60.
Na putu prema Rimu, brod na kojemu je Luka plovio s Pavlom i 276 putnika zahvatio je dvotjedni olujni vjetar. Svi su preživjeli. Luka, koji je bio prisutan, detaljno je zabilježio taj događaj u Djelima apostolskim (Dj 27). Preživljavanje u takvim uvjetima suvremenici i kasnija predaja tumačili su kao Božju zaštitu nad Pavlovim misijskim putem.

Malta, oko 60.
Nakon brodoloma na Malti, Pavao je izliječio oca uglednog mještanina Publija od vrućice i dizenterije. Tada su mu počeli donositi sve bolesnike na otoku i bili su ozdravljeni (Dj 28,7–10). Luka, liječnik, bio je svjedok i kroničar tih ozdravljenja. Njegova prisutnost i medicinska naobrazba čine ga jedinstvenim svjedokom koji je pratio i razumio ono što je vidio.
U crkvenoj predaji
Kao zaštitnik povezuje se i s
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.

On je kroničar.
Njegovo Evanđelje upućuje na Isusa Krista.
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„Bog moj, Spasitelj moj."
Iz Lukina Evanđelja