Sveta Monika
majka, udovica, žena vjere u strpljivanju · oko 331. – 387.
Blagdan: 27. kolovoza
Sedamnaest godina molitve.
Sin tolikih suza neće propasti.
Za one koji čekaju obraćenje bližnjih.
Tiha ustrajnost
Monika nije bila teologinja ni misionarka. Bila je majka koja je molila. Sedamnaest godina za sina koji je bježao od vjere, od nje, od Boga. I nije prestajala.
Augustin se obratio. Patricije se obratio. Nijedna suza nije bila uzaludna.
Zazivaju je roditelji koji se mole za dijete koje je daleko, supružnici u teškim brakovima, svi koji dugo čekaju i ne vide promjenu. Monika zna što je to čekati. I stoji pred Bogom sa svima koji ne odustaju.
Kada joj se obraćaju
Odaberi nakanu i stupi u molitvu.
Život svetice
Monika se rodila oko 331. godine u Thagasteu u rimskoj Numidiji, danas Souk Ahras u Alžiru. Odrasla je u kršćanskoj obitelji. Kao djevojčica slali su je po vino u podrum i ona je počela krišom piti dok je jedna sluškinja oštro nije prekorila. Taj ukor joj je bio dovoljan. Više nikad nije ponovila.
Ta ista žena, koja je u mladosti znala slušati korekturu, udala se za Patricija, rimskog dekuriona poganskog temperamenta, sklonog srdžbi i nevjeri. Svekrva je živjela s njima i širila laži o Moniki slugama. Monika nije uzvraćala. Čekala je pravi trenutak. Njezinim strpljenjem i molitvom Patricije je godinu dana prije svoje smrti primio krštenje. Svekrva se obratila zajedno s njim.
Imali su troje djece Augustina, Navigija i kćer čije ime nije zabilježeno. Augustin je od djetinjstva bio upisan kao katekumen, ali nije primio krštenje. Kao student u Kartagi prihvatio je manihejstvo i uzeo konkubinu. Monika ga je nakratko istjerala iz kuće a onda se pokajala i otvorila vrata. Potom je imala viziju: anđeo joj je rekao da će Augustin jednoga dana stajati tamo gdje stoji ona. Jedan učeni biskup, umoran od njezinih suza, rekao joj je: "Nemoguće je da sin tolikih suza propadne."
God. 383. Augustin je tajno otplovio za Rim dok je Monika molila na obali. Otišao je bez opraštanja. Ona je to otkrila tek ujutro i pratila ga. U Rimu je saznala da je već otputovao u Milano. Pratila je i tamo. U Milanu je pronašla biskupa Ambrozija, koji je bio duhovni vodič i njoj i Augustinu. Ambrozije ju je cijenio visoko: "Žena kakva se rijetko nalazi na svijetu." Četiri godine molila je u Milanu, u tišini.
U proljeće 387. Augustin je primio krštenje od biskupa Ambrozija na Vazamnu vigiliju 24. travnja 387. Monika je plakala od radosti. Rekla je: "Više nemam što tražiti ovdje." Krenuli su prema Africi. U Ostiji, čekajući brod, doživjeli su zajedno mistično iskustvo Viziju u Ostiji, koju Augustin opisuje u Ispovijestima: pred prozorom okrenuti vrtu, govorili su o vječnom životu i nakratko dotaknuli Vječnu Mudrost. Nekoliko dana poslije Monika je pala u vrućicu. Umrla je u Ostiji 387. godine, u pedeset i petoj godini. Njezine posljednje zabilježene riječi bile su: "Položite ovo tijelo bilo gdje samo me se sjetite na Gospodinovu oltaru." Relikvije su prenesene u Rim 1430. i od tada počivaju u Bazilici Sant'Agostino kod Piazze Navone.
Svjedočanstva iz njezina djelovanja
Monika je svetica iz vremena prije formalnih kanonizacijskih procesa. Tradicija i Augustinove Ispovijesti bilježe nekoliko nadnaravnih događaja.
Ostia – Rim, 1430.
Čuda pri prijenosu relikvija u Rim
Papa Martin V. naredio je 1430. svečani prijenos Monikinih relikvija iz Ostije u Rim. Kroz cijelu procesiju zabilježena su mnogobrojna ozdravljenja i znakovi koji su privukli hodočasnike iz cijele Italije. Relikvije su smještene u Baziliku Sant'Agostino u Campo Marzio, gdje i danas počivaju.
Ostia Antica, 387.
Vizija u Ostiji
Tjedan dana prije smrti, Monika i Augustin sjedili su zajedno pred prozorom okrenuti vrtu i razgovarali o životu svetaca u nebu. Augustin opisuje kako su zajedno, u jednom trenutku, u duhu dotaknuli Vječnu Mudrost i onda se vratili na zemaljsku razinu. Tu istu večer Monika je pala u vrućicu. Rekla je: "Ovo tijelo položite bilo gdje." Vizija u Ostiji smatra se jednim od najljepših opisa mističnog iskustva u kršćanskoj tradiciji.
Thagaste, oko 373.
Vizija o Augustinovom obraćenju
Dok je Augustin bio manihejac i Monika ga je istjerala iz kuće, imala je viziju u kojoj joj je anđeo rekao da će sin jednog dana stajati tamo gdje stoji ona u vjeri. Taj san joj je dao snagu za daljnje godine molitve. Augustin ga bilježi u Ispovijestima (III,11) kao konkretan nadnaravni consolatio koji je promijenio tijek njezinog čekanja.
Patronati i zagovor
U crkvenoj predaji
- majke
- supruge i žene u teškim brakovima
- roditelji koji se mole za djecu
- oni koji mole za obraćenje bližnjih
- oni koji se bore s ovisnosti
- udovice
Kao zaštitnica povezuje se i s
- Bazilika Sant'Agostino in Campo Marzio, Rim: kapela sv. Monike s lijeve strane glavnog oltara čuva njezine relikvije
- Ostia Antica, Italija: mjesto gdje je Monika umrla 387.
- Souk Ahras, Alžir (antički Thagaste): njezin rodni grad
Moliti sa svetom Monika
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.
Rim i Ostija grob i vizija
- Bazilika Sant'Agostino in Campo Marzio, Rim — relikvije sv. Monike od 1430. u kapeli lijevo od glavnog oltara.
- Ostia Antica — arheološko nalazište rimske luke gdje je Monika umrla 387.
- Thagaste (danas Souk Ahras, Alžir) — rodni grad.
Monika nije cilj.
Ona je suputnica u dugom čekanju.
Njezin život upućuje na Isusa Krista, koji je rekao: 'Tražite i naći ćete.'
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„Nemoguće je da sin tolikih suza propadne.“
Rečenica koja joj je dala snagu za još deset godina molitve.