Apostol, mučenik i pisac poslanica · oko 5. – oko 67.
Blagdan: 29. lipnja
Iz progonitelja apostol.
Zagovornik novih početaka.
Za krivnju koja čeka oprost.

Bio je Šaul progonitelj. Jahao je prema Damasku da hvata kršćane i dovodio ih u zatvor. Zaslijepilo ga je svjetlo, pao je s konja i čuo je glas: 'Šaule, Šaule, zašto me progoniš?' Ustao je slijep. Tri dana nije vidio, nije jeo, nije pio. Kad mu se vid vratio bio je Pavao.
Isti čovjek. Drugi život. Iz progonitelja Crkve postao je njezin najplodniji apostol. Pisao je iz zatvora o radosti. Iz brodoloma o povjerenju. Iz okova o slobodi. Nije skrivao da mu je teško ali nije ni odustajao.
Njemu se obraćaju oni koji su pali daleko i pitaju se može li se krenuti iznova. Jer on zna što je biti s krive strane i što je to kad te Bog ne otpiše, nego zaslijepi da bi počeo gledati drugačije.
Odaberi nakanu koja odgovara tvojem srcu.
Šaul je bio čovjek kojeg se bojala cijela jeruzalemska kršćanska zajednica. Farizej obrazovan kod Gamaliela Starijega, gorljiv iznad svih vršnjaka, rimski građanin s ovlastima ulazio je u kuće, hvatao muškarce i žene i bacao ih u zatvor. Čuvao je haljine onih koji su kamenovali Stjepana, prvog mučenika, i odobravao. Kad mu je to postalo premalo, zatražio je od svećeničkih poglavara pismo za Damask da i tamošnje kršćane dovede vezane.
Na putu prema Damasku, oko 33. ili 34. godine, zaslijepilo ga je nenadano svjetlo i pao je na tlo. Čuo je glas: „Šaule, Šaule, zašto me progoniš? — Tko si, Gospodine? — Ja sam Isus koga ti progoniš.“ Pratioci su ga morali voditi za ruku u grad. Tri dana nije vidio, nije jeo, nije pio. Ananija kršćanin kojemu je Bog rekao da ide k čovjeku koji je progonio Crkvu položio mu je ruke. Vid mu se vratio. Šaul je primio krštenje i zauvijek postao Pavao.
Potom je nestao. Otišao je u Arabiju, vratio se u Damask, a tek tri godine kasnije posjetio Jeruzalem. Apostoli su ga primili tek uz jamstvo Barnabe. Nitko ga nije tražio. Bog ga je godinama oblikovao u tišini da bi ga potom poslao svuda.
Ono što je uslijedilo nema paralele u povijesti misija. Tri velika putovanja između 46. i 58. godine odvela su ga s Cipra kroz Malu Aziju, Makedoniju i Grčku do Efeza. U Lystri je iscijelio hromog od rođenja. U Filipima je bio bičevan, bačen u tamnicu i okovan i u ponoć je molio i pjevao, dok potres nije otvorio sva vrata. Na Areopagu u Ateni govorio je filozofima o nepoznatom Bogu kojemu su sami podigli žrtvenik. U Efezu je tri godine radio kao šivač šatora i cijeli grad preokrenuo.
Uz sve to pisao je. Iz zatvora, iz brodoloma, iz progonstva. Pisao je Galaćanima koji su zapali u legalizam, Korinćanima koji su se prepirali, Filipljanima kojima je iz tamnice slao pisma o radosti. Trinaest poslanica koje mu se pripisuju oblikovale su kršćansku teologiju za dva tisućljeća. Himna ljubavi iz 1 Kor 13 čita se na svakom vjenčanju. Što je Pavao trpio, opisao je sam: pet puta trideset i devet udaraca, tri puta šibanjem, jednom kamenovanjem, tri brodoloma i uz sve to briga za sve Crkve.
U Jeruzalemu je oko 58. godine uhićen: gomila ga je htjela linčovati u Hramu, rimski ga je vojnik zaštitio ali ostao je u pritvoru. Pozvao se na rimsko pravo i zatražio suđenje pred carem, što ga je spasilo od smrtne kazne, ali mu je osiguralo dugogodišnje putovanje kroz pravosudni sustav Rimskog Carstva. Brodom je krenuo prema Rimu, doživio brodolom na Malti, gdje je preživjelo svih 276 putnika, iscijelio mnoge i utemeljio zajednicu. U Rimu je napokon stigao kao zatvorenik.
U kućnom pritvoru nastavio je primati ljude i pisati. Prema dosljednoj predaji, pogubljen je mačem privilegij rimskog građanina oko 67. godine za Nerona, na Via Ostiensisu izvan zidina. Nad grobom mu je car Konstantin podigao baziliku. Sarkofag s natpisom PAULO APOSTOLO MART potvrđen je u iskapanjima 2009. Čovjek koji je jahao prema Damasku da uništi Crkvu leži pod jednom od njezinih najslavnijih crkava.

Damask, oko 33.–34.
Pavao je bio službeni progonitelj kršćana s pismima svećeničkih poglavara i ovlaštenjem da hapsi. Na putu u Damask zaslijepilo ga je svjetlo i čuo je glas: 'Šaule, zašto me progoniš?' Tri dana je bio slijep, bez jela i pića. Ananija mu je položio ruke i vid se vratio i s vidom vjera. Iz najsigurnijeg protivnika Crkve nastao je njezin najplodniji apostol. Povjesničari ovaj događaj drže jednim od najvažnijih trenutaka u povijesti kršćanstva.

Lystra, Mala Azija, 1. mis. putovanje
U Lystri je Pavao propovijedao i uočio čovjeka koji je od rođenja bio hrom, nikada nije hodao. Zagledao se u njega i glasno rekao: 'Ustani uspravno na noge!' Čovjek je skočio i počeo hodati. Gomila je zaključila da su bogovi sišli u ljudskom obličju i počela prinositi žrtve. Pavao i Barnaba s mukom su ih odgovorili, cijepajući haljine i vičući: 'Ljudi, mi smo smrtnici kao i vi! Naviještamo vam da se okrenete od ovih ništavnih stvari živome Bogu!'

Filippi, Makedonija, 2. mis. putovanje
U Filipima su Pavao i Sila bili bičevani i bačeni u tamnicu, okovima za drvene ploče. U ponoć su se molili i pjevali psalme i ostali zatvorenici su ih slušali. Tada je nastao jak potres koji je uzdrmao temelje tamnice, otvorio sva vrata i razriješio okove svima. Tamničar se probudio, vidio otvorena vrata i mačem htio sebi uzeti život misleći da su svi pobjegli. Pavao je viknuo: 'Ne čini si ništa, svi smo tu.' Tamničar je iste noći primio krštenje s cijelom obitelji.
U crkvenoj predaji
Kao zaštitnik povezuje se i s
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.

On je svjedok.
Pao je na cesti prema Damasku i ustao kao apostol naroda.
I cijeli mu je put upućivao na Isusa Krista.
„Sve mogu u Onome koji me krepi."
Iz Poslanice Filipljanima