svećenik, mučenik · † oko 269.
Blagdan: 14. veljače
Vjenčavao je parove usred progona.
Platio je životom za ljubav.
Zaštitnik zaljubljenih.

Valentin nije bio romantičar. Bio je svećenik u Rimu za cara Klaudija II., koji je zabranio vojnicima vjenčanje jer je vjerovao da slobodni muškarci bolje ratuju. Valentin je tu zabranu ignorirao. Nastavio je tajno vjenčavati parove jer je vjerovao da ljubav između muškarca i žene nije stvar carskog dekreta. Kad su ga uhvatili, nije poricao.
U zatvoru, dok je čekao presudu, zatražili su da se odrekne vjere. Odbio je. Nasuprot tome, razgovarao je s tamničarem o kršćanstvu, iscijelio mu slijepu kćer i kućanstvo se obratilo. Na dan smaknuća napisao je djevojčici oproštajnu poruku i potpisao je: 'Od tvog Valentina.' Nije mislio na sebe. Ni u zatvoru, ni na gubilištu.
Njemu se obraćaju oni koji traže zagovor za ljubav i brak, koji stoje pred teškom životnom odlukom, i koji žele ljubav koja nije samo osjećaj nego vjernost.
Odaberi nakanu koja odgovara tvojem srcu.
Valentin je bio svećenik u Rimu u doba cara Klaudija II. Gotskog, koji je vladao od 268. do 270. godine. Klaudije II. je zabranio ženidbu mladim muškarcima jer je smatrao da oženjeni vojnici slabije ratuju, jer odvojenost od obitelji smanjuje borbenu volju. Valentin je tu zapovijed ignorirao. U tajnosti je vjenčavao kršćanske parove s punom sviješću da to može koštati slobode, a na kraju i života. Njegovo ime pojavljuje se u Depositio Martyrum iz 354. godine, jednom od najstarijih sačuvanih liturgijskih kalendara Rima. Mučenika po imenu Valentinus kršćani su štovali u Rimu već u 4. stoljeću, a nad njegovim grobom na Via Flaminia sagrađena je bazilika čije su ostatke arheolozi potvrdili.
Priveden je pred cara i optužen zbog skrivanja kršćana i obavljanja vjenčanja contra edictum. Klaudije ga je isprva cijenio: bio je obrazovan, miran, uljudan, i pokušao ga je nagovoriti da se odrekne Krista i prijeđe na rimske bogove. Valentin je odbio. Osuđen je na smrt. Legenda Aurea Jakoba de Voragine (oko 1260.) bilježi da je još dok je čekao smaknuće, tamničar Asterije doveo k njemu svoju posvojenu kćer, slijepu od djetinjstva, kao iskušenje: ako tvoj Bog može išta, iscijeli je. Valentin je položio ruke na njezine oči i pomolio se. Sljepoća je prošla. Asterije se obratio s cijelim kućanstvom od 44 osobe.
Predaja bilježi i da je Valentin za vrijeme boravka u zatvoru iscijelio i sina poganskog retoričara i filozofa Kratona. Keremon, dječak s teškom kifotičnošću, bio je savijen tako da mu je glava visila gotovo do koljena. Nijedan rimski liječnik nije mu mogao pomoći. Valentin je cijelu noć molio nad dječakom. Ujutro je dječak bio potpuno izravnan. Kraton, njegova obitelj i tri grčka studenta Prokul, Efeb i Apolonij dali su se krstiti. Valentina su zbog toga priveli vlastima. Jedno vjenčanje, jedan iscijeljeni dječak, jedna prebrojena kuća: Klaudijevi savjetnici su imali dovoljno.
Na dan smaknuća, 14. veljače oko 269., Valentin je napisao oproštajnu poruku Asterijinoj kćeri i potpisao je: 'Od tvog Valentina.' Odrubljen je pred Flaminijskim vratima. Geoffrey Chaucer je 1382. prvi jasno dokumentirao vezu između njegova blagdana i romantične ljubavi, u djelu Parliament of Fowls: 'Na dan sv. Valentina, kada svaka ptica bira svog para.' Do 18. stoljeća tradicija razmjene ljubavnih poruka bila je u cijeloj Europi potpuno uspostavljena.
Crkva je 1969., u okviru posaborske reforme liturgijskog kalendara, uklonila sv. Valentina iz Općeg rimskog kalendara zbog premalo provjerljivih povijesnih podataka. Ostaje u Rimskom martyrologiju i u potpunosti je priznat kao svetac. Štuje se u lokalnim kalendarima osobito u Terni, gdje ga slave kao zaštitnika grada. Njegova relikvija, cvijetima ovjenčana lubanja, čuva se u bazilici Santa Maria in Cosmedin u Rimu. Njegova oproštajna poruka postala je temelj jedne od najrasprostranjenijih zapadnih tradicija. Njegovo ime znamo i danas.

Rim, oko 269.
Prema Pasiji sv. Valentina iz Terni, Valentin je bio priveden u Rim na poziv poganskog retoričara i filozofa Kratona, čiji je sin Keremon patio od teške kifotičnosti tijelo mu je bilo savijeno tako da mu je glava visila gotovo do koljena, a nijedan liječnik nije mogao pomoći. Valentin je cijelu noć molio nad dječakom i ujutro je dječak bio potpuno izliječen. Kraton, njegova obitelj i tri grčka studenta, Prokul, Efeb i Apolonij, dali su se krstiti. Ovo čudo najdetaljnije je i najranije atestiran u Valentinovoj hagiografiji.

Rim, oko 269.
Dok je čekao smaknuće, Valentin je bio povjeren na čuvanje sucu Asteriju. Asterije mu je doveo posvojenu kćer, slijepu od druge godine života, kao iskušenje vjere. Valentin je položio ruke na njezine oči i pomolio se. Sljepoća je prošla. Asterije se obratio s cijelim kućanstvom od 44 osobe, pustio sve kršćanske zarobljenike pod svojom upravom i dao se krstiti. Čudo je atestirano u Legenda Aurea (oko 1260.) i Nürnberškoj kronici (1493.) i središnje je čudo rimske Valentinove tradicije.

Santa Maria in Cosmedin, Rim
Bazilika Santa Maria in Cosmedin u Rimu čuva relikviju koja se štuje kao Valentinova cvijetima ovjenčana lubanja. Ovaj je predmet hodočašća za rimske vjernike na dan 14. veljače. Valentinove relikvije prenesene su iz katakombi na Via Flaminia gdje su iskopavanja potvrdila drevnu baziliku nad njegovim grobom u Rimsku crkvu Santa Prassede za pontifikata pape Nikole IV. (1288.–1292.). Uz taj su prijenos zabilježena ozdravljenja među vjernicima koji su pratili procesiju.
U crkvenoj predaji
Kao zaštitnik povezuje se i s
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.

On je svjedok.
Pokazuje da ljubav kojoj se vrijedi predati
dolazi od Boga i vodi natrag k njemu.
„Od tvog Valentina."
Oproštajna poruka Asterijinoj kćeri, 14. veljače oko 269.